Mile Katalinić

Pozdrav  lega !

Knjiga je stvarno TEŠKA, i još jednom HVALA ti na hrabrosti što si napisao svoju bol i prenio je na papir .., da mogu svi vidjeti kako ti je bilo.., kao što se da pročitati nije baš bilo ni malo dobro..
Samo kako se kaže “što te ne ubije to te ojača” ., imam par pitanja u svezi knjige nakon drugog čitanja..
1.      Što je sa tatom Hinkom – kad  je umro
2.      Što je sa mamom Marijom
3.      Što je sa sestrom Helenom – kad je umrla
4.      Što je sa Gabrijelom
5.      Što je sa Zoricom
6.      Dali je živ Aco – vojvoda što Vas je spasio i tko ti je on
7.      Dali su obitelj Kojčin još u Dalju
8.      Kako susjed Miloš dali je u Dalju
9.      Gdje ti je kuća u Dalju i dali je čitava

Ako ti se ne da odgovarati i ne moraš samo me zanima.., možda ti je teško, iako ne znam što ti može biti još u životu teško..
Jednostavno me to sve zanima jer sam taki.
Sve knjige koje sam pročitao od Alenke Mirković, Petra Janića -Tromblona, Mile Dedakovića, Davora Buntića,Predraga Matića -Freda i ostale koje sam pročitao uglavnom sam pročitao barem dva puta a neke i više puta..
Tvoja knjiga će biti pročitana sigurno još mnogo puta, a i sada će ići u ophodnju kod rodbine i prijatelja na čitanje..

Baš mi je drago što smo se upoznali i malo popričali, život nosi neke čudne priče.
Naime pročitao sam knjigu od HDL-društva logoraša gdje se je uz sva mjesta navodio i Dalj kao mjesto sabirnog centra.  A  i čuo sam još prije od svoga kuma jer on zna policajca Kovčaliju pa sam čuo i njihovu priču iz Dalja..
A i moj susjed iz ulice u  Čepina Vlado Varga kao pripadnik ZNG-a je poginuo 01.08.1991. u Dalju.
Kažem ti ja da je život stvarno čudan, samo što si ti uspio sve to savladati i proći i zasnovati obitelj .., nije ti bilo lako ali eto dragi Bogo to sve gleda odozgor ..
Kao što si rekao netko ide a netko ne ide u crkvu, ja sam onaj prvi a ti drugi ali i tebi i meni je vjera u Boga vodilja, a on nas uči da ne MRZIMO ma tko god bio..

Eto toliko za ovaj puta

Mile  Katalinić