Ines Jelić

Poštovani gospodine Gubina,

upravo sam završila s čitanjem Vaše knjige (dnevnika) 260 DANA (koju sam posudila u GISKO) i poželjela sam Vam napisati moje dojmove, mišljenje i doživljaj knjige.

U vrijeme kada Ste s obitelji doživjeli strahotu neprijateljske vojske koja je trajala 260 DANA ja nisma bila rođena. U knjizi navodite da Ste se “ponovno rodili” 16. 4. 1992., ja tada još nisam bila rođena, ali sam veliki Domoljub bez obzira na godinu rođenja. Kada sam čilala knjigu nebrojeno puta sam zastala, morala sam duboko udahnuti i nastaviti, bilo je jako teško čitati, tim više što Dalj poznajem pa su mi samo slike s opisanim mjesta kolale po glavi, bilo je neopisivo teško i bolno, ali i ponosno i dostojanstveno zbog svega što Ste proživjeli s obitelji i nakon svega Vi Ste bili “moralni pobjednici”, niste dozvolili bradatim avetima da Vas unište.

Osobno znam puno o Domovinskom ratu i svemu što se događalo u istočnoj Slavoniji, a pogotovo u HEROJSKOM VUKOVARU, nebrojeno puta sam imala predavanja o tome pred učenicima i odraslim ljudima, a odrasli se ne mogu nađuditi mome znanju i načinu na koji pričam o tome, kao da sam i sama sve to proživjela, a ja tada nisma bila rođena, a rođena sam 10. 6. 1992.

Još Vam jednom želim zahvaliti na Vašoj “ispovjesti” o Vaših 260 DANA u progonstvu i strahotama koje Ste s obitelji proživjeli.

Voljela bih imati Vašu knjigu u kolekciji mojih knjiga, pa ne znam bi li mi ju mogli pokloniti s posvetom, to mi je velika želja, ali bih Vas voljela i upoznati, ili mi reći gdje ju mogu kupiti, jer takvu knjigu vrijedi imati u kolekciji knjiga, ali o ovome što Ste proživjeli valja pričati iz samo jednog razloga DA SE NE ZABORAVI I VIŠE NIKADA NE PONOVI.

Uz izraze zahvalnosti i ponosa šaljem Vam srdačan pozdrav.

S poštovanjem, Ines Jelić