Bernard Majer
Svjedočanstvo koje ostavlja prostora tišini. Izmiješani osjećaji koji se isprepliću poput navale bujice neće ostaviti ravnodušnim niti jednog čitatelja. Pitoma slavonska svakodnevica je narušena nečim gotovo bezličnim. Ako bismo trebali definirati zlo, onda bi to svakako bio nedostatak dobra. Mračno vrijeme sumanutih lidera, dugogodišnje ideje velikosrpske hegemonije nahranjene jeftinim parolama i jezivom ikonografijom su potaknuli buđenje najnižih poriva u nekim donedavno običnim ljudima. Brojna su pitanja koja se nameću kroz knjigu. Ono što je promaknulo mnogim ratnim izvještajima i kamerama ostaje kao znak zapisan u živoj riječi.
Čitajući početak prepoznajem okolinu i mjesto u kojem sam započeo čitati. Kako bi bilo još znakovitije pronašao sam knjigu u samom centru tadašnjih zbivanja. Stravične slike su oživljavale ispred očiju. Tmuran jesenski dan je zamijenio vrući ljetni dan tog kobnog datuma kojeg se neki sjete samo na obljetnicu pada Dalja. U toj sredini se osjećala neka gotovo nadrealna napetost što nadilazi sadašnju percepciju vremena i prostora, a pogotovo obične živahnosti seoske sredine. Ostaje obilježena nečim neodređenim, napetost nije nestala.
Vratimo se knjizi, redoslijed događaja prati jedan monstruozni politički plan. U pozadini se otkriva zdušna prihvaćenost od strane običnih ljudi, dojučerašnjih susjeda. Što ih je navelo započeti progone i provoditi različite torture nad susjedima pa čak i prijateljima. Odgovor na to pitanje znaju samo oni čija karakterizacija ne stane u ovaj komentar. Ratni put jedne konkretne obitelji podijeljen sa sudbinama sunarodnjaka i branitelja zorno predočava manifestaciju mržnje. Jakost čovjeka se očituje u snazi volje za životom. Svaki trenutak iščekivanja odsutnog oca ili dugo željene slobode može biti poticaj, ali istovremeno i razočaravajuća intrigantna smjena svjetlih i tamnih trenutaka. Tijekom križnog puta obitelji dominira obiteljsko zajedništvo i vjera u Boga. Bezizlazna situacija zadobiva elemente nade i vjere.
Ostaju zadatci sadašnjosti, jasnije upoznati mentalitet ljudi s kojima živimo i ispravno vrednovati prošlost. Opisani događaji služe kao trajna opomena. Zadatak budućnosti se nameće kao zahtjev nama odgojiteljima: Put mira između budućih generacija tek treba započeti graditi.
Na kraju ostaje ZAHVALNOST svima koji su patili za slobodu i domovinu. Ako Vam nekad bude teško, sjetite se njih.
Bernard Majer
