Anita Hršak
Nakon čitanja ove knjige ostaje gorak okus nepravde, uništenih života, upropaštenoga djetinjstva, ali i snažna poruka opraštanja i pomirenja sa samim sobom te optimizam koji čovjeku pomaže preživjeti i nastaviti život.
Ova iskustva su potrebna kao opomena agresoru, ali i žrtvi da se nikada ne zaboravi.
Osnovna poruka ne osuđujem, ne mrzim pokazuje veličinu autora knjige te put kako odgajati mlade generacije.
Mladi u Hrvatskoj uče, a uvijek se može i više, o Domovinskom ratu. Potrebno im je objasniti razliku između žrtve Hrvatske i velikosrpskog agresora. Gospodin Gubina može svojim dolaskom na sat povijesti pomoći u učenju o Domovinskom ratu te učenicima približiti svoje poruke mira, nenasilja, opraštanja i uvažavanja ljudi.
Knjigu zbog korištenja određenih izraza te teških vrlo dobro opisanih trenutaka patnje ne mogu preporučiti svim učenicima osmoga razreda. Smatram da je knjiga teška za osnovnoškolce. Knjigu ću preporučiti studentima kada dođu na praksu.
Ne slažem se s rečenicom u predgovoru …a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi. Globalni igrači nisu željeli raspad Jugoslavije i pokušavali su je, bez obzira na žrtve, očuvati. Kada su vidjeli da je slom Jugoslavije i pokušavali su je, bez obzira na žrtve, očuvati. Kada su uvidjeli da je slom Jugoslavije neminovan, pokušali su, a to čine i danas, nametnuti svoje političke i gospodarske interese.
Anita Hršak, prof.